Drugo planinarenje u nizu odvelo nas je na Ivanščicu, ujedno i najviši vrh Hrvatskog Zagorja. Put smo započeli laganom šetnjom od Belca prema Juranščini, gdje nas je staza lagano uvela u zelenu šumu.
Početak putovanja
Krenuli smo u dobrom raspoloženju, očekujući mirniji dan na stazi, pogotovo nakon kišnih dana. Ipak, iznenadilo nas je koliko nam se ljudi pridružilo. Parkiralište i staza bili su puni, a atmosfera je bila živa i vesela od samog početka.
Uspon i izazovi na stazi
Staza je u početku bila lagana, ali se ubrzo počela penjati i postajati zahtjevnija. Usput smo nailazili na srušena stabla i tragove nevremena, što je uspon učinilo zanimljivijim i pomalo pustolovnim. Morali smo se snalaziti, preskakati prepreke i tražiti alternativne prolaze, što je cijelom izletu dalo dodatnu dozu zabave.
Utvrda Belecgrad
U prvoj polovici puta prema vrhu došli smo do utvrde Belecgrad koju smo i posjetili. Kratko smo se zadržali i prošetali oko ruševina, a s utvrde se otvorio lijep pogled prema okolnoj šumi i obližnjim selima. Bio je to dobar mali predah i trenutak da uhvatimo malo daha prije nastavka uspona. Kako smo se približavali vrhu, pojavili su se i prvi tragovi snijega. Taj prijelaz iz proljetnog natrag u zimski ugođaj dodatno je uljepšao cijeli doživljaj i usporio nas taman toliko da više uživamo u svakom koraku
Dolazak na vrh
Na vrhu nas je dočekao i snijeg što nas je dodatno razveselilo. Nakon kratkog uživanja u pogledu, brzo smo se ugrijali u planinarskoj kući uz topli grah koji je svima baš dobro sjeo nakon uspona.Uz kavu, sok i topli čaj, opremu smo osušili pored peći i malo predahnuli prije nastavka puta.
Spust i povratak
Spust je bio znatno lakši i opušteniji. Oblaci su se počeli razmicati te je postajalo sve toplije, baš kao da nas je vrijeme nagradilo za uloženi trud. Umor se osjetio, ali nam nije dao da nam raspoloženje padne te smo se u dobroj atmosferi brzo spustili.
Priroda i detalji puta
Posebno je bilo lijepo vidjeti koliko priroda u ovo doba godine buja. Staza je bila puna biljaka u cvatu poput medvjeđeg luka, plućnjaka i raznih drugih biljaka koje smo usput ubrali, naravno poštujući prirodu te posebno vodeći računa da ne ugrožavamo zaštićene vrste. Također smo sreli brojne životinje, od insekata do guštera koji su nas posebno zaintrigirali što je cijelom izletu dalo dodatnu živost i osjećaj prave proljetne šume.
Završetak izleta
Sve u svemu, drugo planinarenje je bilo još jedno sjajno iskustvo. Uz malo izazova, puno lijepih prizora i odličnog društva, vratili smo se kući umorni, ali zadovoljni i već spremni za nove avanture. Još jedan izlet koji se sigurno neće brzo zaboraviti.
