Neka Fjällräven Classic Challenge započne.
Subota ujutro i parkiralište ispred Arene.
Nakon dva dana ‘lošeg vremena’ i neizvjesnosti oko izleta, vrijeme se smirilo i dalo dopuštenje za odlazak na prvi u nizu Fjällräven Classic Challenge izleta.
Početak putovanja
Vesela se ekipa planinara pod vodstvom još veselijeg Vlade ukrcala u autobus te krenula put sela Rude gdje započinje naša avantura.
Uz par riječi organizatora spremno smo se uputili
lagano prema vrhu.
Nismo znali što nas gore čeka, ali smo bili spremni za sve jer ipak tako
pravilo nalaže – sigurnost povrh svega.
Očekivali smo blato i mokru stazu, no dobili smo i
snijeg koji je posebno razveselio najmlađe, ali usudila bih se reći i četveronožne pratioce
grupe.
Prvi koraci u snijegu
Sami uspon je bio lagan te prema riječima iskusnih planinara treba trajati oko 1:30h.
Mala snježna avantura koju nitko nije očekivao ponukala nas je da usporimo, divimo se ljepotama
prirode i uživamo u svježem zraku.
Kažu da sreća prati hrabre pa je tako i nas većim dijelom
staze pratilo sunce koje smo s radošću prigrlili.
Svakim korakom prema naprijed približavali
smo se vrhu dok su se pogledi oko nas lagano mijenjali.
Dolazak do vrha
Razmjenjivale su se priče, kovali planovi za sljedeći izlet te se tu i tamo čuo koji ‘koliko još?’.
Kroz krošnje se polako nazirao planinarski dom Željezničar koji taj dan ipak nije radio, ali je nagovijestio blizinu vrha.
Lagani odmor prije kratke, ali oštre dionice koja nas je dovela do
vidikovca i ploče sa smjerovima prema raznim vrhovima koje tek treba istražiti.
Čestitali smo si uspon te se stisnuli skupa u jednu zajedničku fotografiju koja označava početak Fjällräven
Classic Challenge izazova i ono pravo pitanje; tko će osigurati mjesto u avionu na putu za Švedsku ‘divljinu’.
Završetak prvog putovanja
Kako nas je vjetar počastio svojim prisustvom, brzo smo se spustili do planinarskog doma.
Vrijeme odmora iskoristili smo u razmjenjivanju priča s planina te zamišljajući kako bi to bilo šetati se Švedskom prirodom.
Počastili se hranom iz ruksaka, napunili baterije i krenuli okolnim putem nazad.
Staza je bila klizava, gacanje po mokrom snijegu odzvanjalo je
šumom, ali spust je bio ugodan uz dozu opreza.
Kažu da je uspon u potpunosti završen tek kada se svi sigurno spuste pa smo se tako s punim plućima i osmijesima na licima sigurno vratili do mjesta gdje smo započeli avanturu.
U naše smo putovnice upisali zaslužene žigove, osvojili tri boda te s nestrpljenjem u nogama željno
iščekujemo sljedeći izlet.
Hvala Vam što ste pročitali naš blog te što ste dio naše zajednice!
Nadamo se kako Vam je sadržaj bio koristan i zanimljiv.
Za još novosti i savjeta zapratite nas i na našim društvenim mrežama!
